понедељак, 7. новембар 2016.

Thomas Merton



Godine 1966., veliki učitelj zena Thich Nhat Hanh posetio  je Thomasa Mertona u samostanu Gethsemani. Tom prigodom Merton mu je kazao: "Ja sam već 25 godina hrišćanski redovnik i neizbežno sam dospeo do toga da na život gledam na način koji je zajednički pustinjacima i samotnicima svih vremena i kultura.".



Vođa: Ko je to?
Kapetan: Njeno ime je Tišina.
Vođa: Beskorisno! Napolje s njom! Na krst je razapnite! 


ambijent trapističkog samostana 


“Mi imamo ono za čim tragamo. Tu je sve vreme i ako usporimo i budemo mirni, ono će nam se objaviti”.

Ma kakav bio pad čoveka i njegove sredine, ma kako bio strašan njegov očaj, tako dugo dok je čovek, njegova mu čovečja narav neprestano govori da život ima smisao. To je, uostalom, jedan razlog radi koga čovek teži da se buni protiv sama sebe. Kada bi on mogao bez napora shvatiti smisao života, kada bi bez muke mogao ispuniti svoje konačne ciljeve, nikada ne bi posumnjao u vrednost postojanja. Ili, kada bi neposredno video da život nema ni cilja ni smisla, pitanje se ne bi više ni postavljalo. Ni u jednom ni u drugom slučaju ne bi on bio sebi takva zagonetka.

Naš život, kao pojedinačnih osoba i kao članova jedne smetene i stalno u borbi rase, očevidno nas izaziva da on mora imati smisao. Deo toga smisla još ne shvaćamo. Naša je zadaća u životu da otkrijemo taj smisao i da se uskladimo s njim. Stoga imamo razlog da za nešto živimo. Razvijanje življenja, rastenja i postajanja osobom, jest upravo postepeni porast svesti nečega što je nešto. To je iz mnogo razloga teška zadaća.

iz uvoda Niko nije otok

Promatrati osobe, događaje i situacije samo u tom svetlu kako deluju na mene, znači živeti na pragu pakla. Sebičnost je osuđena na neuspeh, ako je upravljena kao što jest na laž. Da živim isključivo samo za sebe, moram sve stvari pokoriti svojoj volji kao da sam bog. Ali to je nemoguće. Postoji li uverljiviji dokaz moje stvorene (zavisne) naravi nego što je nedostatnost moje volje? Jer ne mogu prisiliti svemir da mi se pokorava, niti sav svet da se ravna po mojim mušicama i sanjama. Ne mogu prisiliti čak ni svoje vlastito telo da me sluša. Kada ga obasipam uživanjima, ono izjalovi moje očekivanje i prouzrokuje mi trpljenje. Kada si dopuštam ono što smatram slobodom, razočaram se i uviđam da sam zarobljenik svoje slepoće, sebičnosti i nedostatnosti.

 Istinito je da je sloboda moje volje velika stvar. Ali ta sloboda nije apsolutna samodostatnost. Kada bi bit slobode bio samo čin izbora, tada bi čista činjenica da izabiremo usavršavala našu slobodu. Ali tu postoje dve poteškoće. Pre svega, naši izbori moraju stvarno biti slobodni — to će reći da nas moraju usavršavati u vlastitom biću i usavršavati nas u našim vezama s drugim slobodnim bićima. Moramo izabirati ono što nas osposobljava da razvijemo najdublje sposobnosti našega stvarnog ja. Odatle proizlazi druga poteškoća: odviše lako pretpostavljamo da smo svoj stvaran ja i da su naša izabiranja, koja želimo učiniti, stvarna, a uistinu, naši su nam čini slobodnog izbora (iako, bez sumnje, moralno neuračunljivi) uvelike nametnuti psihološkim prisilama, koje izviru iz naših preteranih pojmova o našoj vlastitoj važnosti. Naša su izabiranja odviše često diktirana od našeg lažnog ja.
Zbog toga ne nalazim u sebi snage da budem sretan, ako radim samo ono što mi se sviđa. Naprotiv, ako budem radio samo ono što se dopada mojoj mašti bit ću gotovo stalno nesretan. To nikada ne bi bilo tako da moja volja nije bila stvorena da upotrebi svoju slobodu da ljubi druge.

Moja će slobodna volja utvrditi i usavršiti svoju samostalnost, ako bude slobodno povezivala svoje delovanje s voljom drugoga. Ima nešto u pravoj naravi moje slobode što me naginje da ljubim, da činim dobro, da se posvetim drugima. Imam neki nagon koji mi javlja da sam manje slobodan kada živim samo za sebe. Razlog je tome što ne mogu biti potpuno nezavisan. Budući da nisam sam sebi dostatan, ovisim o drugima u svom razvijanju. Moja sloboda nije potpuno slobodna ako je prepuštena  samoj sebi. Ona to postaje tada kada uspostavi ispravnu vezu sa slobodom drugih.

Istovremeno, moj nagon da budem slobodan nije nipošto zao. Podlaganje tiraninu ne usavršava moje slobode. Podložnost nije neki cilj po sebi. Ispravno je da se moja narav buni protiv podlaganja. Zašto bi moja volja morala biti stvorena slobodna, kada se ne bih nikad služio svojom slobodom?

Ako je mojoj volji namenjeno da usavršava svoju slobodu služeći drugoj volji, to ne znači da će ona naći svoju savršenost služeći svakoj volji. U stvari, postoji samo jedna volja u čijoj službi mogu naći savršenost i slobodu. Dati svoju slobodu slepo nekomu jednakom ili nižem od sebe znači sniziti se i odbaciti svoju slobodu. Savršeno slobodan mogu postati jedino ako služim Božjoj volji. Ako, stvarno,  slušam i služim drugim ljudima, ne činim to samo radi njih, nego zato što je njihova volja sakramenat Božje volje. Poslušnost čoveku nema nikakva smisla, ako nije u prvom redu poslušnost Bogu. Iz toga  proizlaze mnoge posledice. Gde nema nikakve vere u Boga onde ne može biti nikakva stvarna reda; zato, gde nema nikakve vere, poslušnost je bez ikakva smisla. Ona se može drugima nametnuti samo kao predmet sebičnosti. Ako nema nikakvog Boga, nijedna vlada nije logična osim tiranije. Savremena je stvarnost da države koje odbacuju pojam o Bogu teže ili prema tiraniji ili prema otvorenom neredu. U oba slučaja svršava neredom, jer tiranija je sama po sebi nered.

Da nisam verovao u Boga, mislim da bih bio obavezan u savesti da postanem anarhist. Pa ipak, da nisam verovao u Boga, pitam se da li bi me to moglo utešiti što sam u savesti obavezan da činim nešto.


 Niko nije otok

___________________________________________

'

tumblr_m94umgUeIp1r4ui8po1_1280.jpg

''Logika uspeha u svetu počiva na zabludi: neobična zabluda da naše savršenstvo ovisi o mišljenjima i odobravanju drugih ljudi! Strašan je to život, stvarno, živeti uvek u nečijoj tuđoj predodžbi, kao da je to jedino mesto u kojem se može napokon postati stvaran!'

Gora sa sedam krugova


Kakav li se holokaust događa kad uporno spaljujemo svoje izlizane reči, klišee, slogane, racionalizacije. Najgore od svega jeste da i prividno sveti pojmovi bivaju pretvoreni u prah, zajedno
sa svim ostalim. To je strašno lomljenje i spaljivanje idola, pročišćavanje svetilišta tako da nijedna jedina stvar ne zauzima ono mesto za koje je Bog naredio da bude prazno: to središte, egzistencijalni oltar koji jednostavno ‘jeste’. ”


Nove semenke za kontemplaciju 

Čim ste sebe počeli uzimati ozbiljno i umišljati da su vaše kreposti važne, jer su vaše, postali ste utamničenik svoje taštine i čak vas vaša najbolja dela zaslepljuju i varaju. Tada, da branite sebe, počinjete gledati grehe i pogreške svuda u delima drugih ljudi. I što nerazumniju važnost pridajete sebi i svojim delima, tim više težite da izgradite svoj vlastiti pojam o sebi osuđujući drugi svet. Katkada su kreposni ljudi i ogorčeni i nesretni, jer su nesvesno počeli verovati da sva njihova sreća zavisi o tom da budu kreposniji nego drugi.

Kada poniznost oslobađa čoveka od privezanosti vlastitim delima i vlastitoj slavi, on otkriva da je savršeno veselje moguće jedino tada kada smo potpuno zaboravili sebe. I samo smo tada kada više ne pazimo na svoja vlastita dela ni na svoju slavu ni na svoju izvrsnost napokon potpuno slobodni da savršeno služimo Bogu radi Njega samoga.


Nove semenke za kontemplaciju 


Šta je milost? To je vlastiti život Boga kojeg je On podelio sa nama. Bog je ljubav. Deus caritas est. Uz pomoć milosti mi smo u stanju biti dionici Njegove ječne, bezgranične i nesebične ljubavi, koja je toliko čista u svojoj aktualizaciji da ne traži ništa i zbog toga ne želi nikakvu sebičnu korist. Zaista izvan Boga nema ničega, i što god postoji, postoji zahvaljujući Njegovom daru, daru postojanja kojeg smo dobili po slobodnoj Božjoj volji i odluci, tako da je sebičnost predodžba posve kontradiktorna Božjemu savršenstvu. Metafizički je nemoguće da Bog bude sebičan, jer sve što postoji zavisi  od Njegovog daru i nesebičnosti...''
XXX

"Mi nastojimo da se poistovjetimo sa onima koje ljubimo. Pokušavamo ući u njihove duše i postati što su oni, misliti što oni misle, osjećati što oni osjećaju i doživjeti što oni doživljavaju. Ali nema prave intimnosti među dušama koje ne znaju poštivati uzajamnu samoću. Ne mogu se sjediniti u ljubavi sa osobom kojoj pravu osobnost moja ljubav nastoji potamniti, upiti i uništiti. Niti mogu pobuditi pravu ljubav u osobe koju zovem svojom ljubavlju da se utopi u ljubavi dok njom utaplja mene."
XXX







"Umetnost nam omogućava da se nađemo i izgubimo u isto vreme."

XXX

"Čudno je da nismo dublje razmišljali o tome, jer da je neko predložio da spavamo na podu za pokoru, za Božju ljubav, taj bi predlog bio shvaćen kao uvreda za našu inteligenciju i ljudski dignitet! Kakva barbarska ideja! Za pokoru se izlagati neudobnostima! A ipak smo mislili da je sasvim logično prespavati na taj način nakon jedne večere posvećene ugodama. To pokazuje proturečnost mudrosti ovoga sveta. ''
"Od onoga koji nema, oduzeće se čak i ono što on ima.''

Gora sa sedam krugova

Pretpostavljam da sam odspavao nekih pet ili šest nemirnih sati, i negde oko jedanaest svi smo bili budni, sedeli smo uokolo raščupani i napola omamljeni, razgovarali, pušili i slušali ploče. Lagane, stare, pomalo elegične kadence već dugo mrtvoga Beiderbeckea odzvanjale su u sobi. S poda gde sam sedeo, mogao sam videti preko krovova komadić čistog jesenskog neba.
Oko jedan sat poslepodne izašao sam po doručak, i vratio se s punim rukama kartonskih kutija različitih veličina s kajganom, tostom i kafom, i džepovima punim kutija cigareta. Ali nije mi se pušilo. Jeli smo i razgovarali i na kraju počistili sav nered. Nekome je palo na pamet da odemo u šetnju do Chicken Docka. I tako smo se pripremili za odlazak.
Negde usred svih ovih događaja, pala mi je na pamet uznemirujuća i začuđujuća ideja koja nikako nije pripadala ovom kontekstu. Možda mi mnogi neće verovati.
Ali dok smo jedeli na podu, slušali ploče i jeli doručak, obuzela me misao: ''Biću sveštenik.''
Ne mogu reći što me na to ponukalo: to nije bilo zbog gnušanja nad umorom i ravnodušnošću života koji sam vodio, usprkos svoj njegovoj jalovosti. To nije bila muzika, ni jesenski dah, jer to uverenje koje je iznenada niklo u meni u punini svoje snafe, nije bio bolećiv i mučan osećaj kakav donosi početni emotivni žar. Nije to bila ni strast ni mašta, nego snažna, slatka, duboka i postojana privlačnost koja me iznenada obuzela, ali ne kao težnja prema bilo kakvom svesnom dobru. U mojoj savesti javio se novi i duboki, jasni osećaj da je to ono što zaista trebam učiniti.
Koliko je dugo ta ideja zrila u meni pre nego što sam ju spomenuo, ne mogu reći. Ali uskoro sam rekao, gotovo uzgred: ''Znate, mislim da trebam ići u samostan i postati sveštenik.''
Gibney je to čuo već i pre, i mislio je da se šalim. Moja izjava nije izazvala nikakvu raspravu ili komentar, ipak, to nije bilo nešto prema čemu Gibney ne bi bio sklon. On je smatrao da ima smisla živeti na bilo koji način osim kao poslovni čovek.''

Gora sa sedam krugova


Pojam  koji imate o meni načinili ste  od materijala koga ste unajmili od drugih i od sebe. Šta mislite o meni, zavisi od toga šta mislite o sebi. Možda stvarate  svoj pojam o meni iz materijala koji bi želeli izbaciti iz svog pojma o sebi. Možda je vaš pojam o meni odraz onoga što drugi misle o vama. ili možda mislite o meni jednostavno ono što mislite da ja mislim o vama.

Kako nam je teško biti iskren jedan sa drugim, kada ne poznamo sebe niti jedan drugoga. Iskrenost je nemoguća bez poniznosti i nadnaravne ljubavi.Ne mogu biti otvoren s drugima, ako ne razumem sebe i ako nisam pripravan da učinim sve moguće da ih razumem.

XXX

Daću Ti ono što želiš. Vodiću te u samoću.Vodiću te putem koji ne možeš nikako razumeti Jer želim da to bude najbrži put.
Stoga će sve stvari oko tebe biti protiv tebe, kako bi te se odrekle, kako bi te povredile, kako bi ti nanele bol. I dovele te u samoću.
Zbog njihovog neprijateljstva, uskoro ćeš ostati sam. Oni će te izbaciti, odagnati, odreći te se i bićeš sam.
Sve što te dotakne opeći će te, i ti ćeš povući ruku u boli, sve dok se ne povučeš iz svega. Tada ćeš biti sasvim sam.
Sve što se može žejeti opržiće te, i spaliti ranu gvožđem, i ti ćeš u boli pobeći, kako bi bio sam. Svaka stvorena radost doći će ti samo kao bol, i okanićeš se svih radosti i ostaćeš sam. Sve dobre stvari koje drugi ljudi vole i žele i traže doći će k tebi, ali samo kao ubice da te odvoje od sveta i njegovih radosti.
Tebe će hvaliti, a to će biti kao da goriš na lomači. Voleće te, i ubiti tvoje srce i odvesti te u pustinju.
Imaćeš darove, koji će te slomiti svojim teretom. Imaćeš zadovoljstvo molitve, i stvarat će ti muku, i bežaćeš od nje.
A kada te budu malo hvalili i malo voleli, ja ću ti oduzeti sve tvoje darove i svu tvoju ljubav i svaku tvoju pohvalu i ti ćeš biti potpuno zaboravljen i napušten i bićeš ništa, mrtva stvar, odbačena. I toga dana počećeš posedovati samoću koju si tako dugo želeo. A tvoja će samoća doneti ogroman plod u dušama ljudi koje nećeš nikada videti na zemlji.
Nemoj pitati kad će to biti ili gde će to biti ili kako će to biti: na planini, u zatvoru, u pustinji ili koncentracionom logoru, u bolnici ili u Getsemaniju. To nije važno. Zato me nemoj pitati, jer ti neću reći i nećeš znati sve dok ne uđeš u to.
Ali okusićeš pravu samoću moje boli i moga siromaštva i ja ću te voditi do hrama moje radosti i ti ćeš umreti u Meni i naći sve stvari u Mojoj milosti koja te je stvorila za ovu svrhu i dovela te od Pradesa do Bermuda, od Sv. Antonina do Oakhama i Londona, od Cambridgea i Rima do New Yorka i Columbije, od Corpusa Christija i Sv. Bonaventure do cistercitske opatije siromašnih ljudi koji rade u Getsemaniju:
Da možeš postati brat Božji i naučiti poznavati Krista spaljenih ljudi.

Meditacija siromaha u osami


Najopasniji čovek na svetu je kontemplativac koga niko ne vodi. On veruje vlastitoj viziji. On sluša privlačnosti unutrašnjeg glasa, ali neće poslušati druge ljude. On volju Božju identifikuje sa svojim srcem. . . A ako se gola sila njegove samouverenosti saopšti drugim ljudima i stvori im utisak da je on doista svetac, takav čovek može uništiti čitav grad ili verski red ili čak naciju. Svet je prekriven ožiljcima što su ih u njegovom telu ostavili ovakvi vizionari.

XXX


Umesto da voliš ono što ti misliš da je mir, voli druge i voli Boga iznad svega. I umesto da mrziš ljude za koje držiš da su tvorci rata i huškači, mrzi poroke i nered u vlastitoj duši koje su zapravo uzrok rata. Ako voliš mir, mrzi nepravdu, mrzi tiraniju, mrzi pohlepu – ALI mrzi sve te stvari u sebi, a ne u drugome.

Нема коментара:

Постави коментар