уторак, 19. јануар 2016.

Lolita na omotima Nabokovljevih romana


                                                    Vladimir Nabokov, Lolita, (Vedran Stimac)

Kako je čudan život! Trudimo se da odbijemo od sebe upravo one snage sudbine koje smo hteli pridobiti za sebe.

1.
Lolita, svetlo moga života, oganj mojih prepona. Greh moj, duša moja. Lolita : vrh jezika prelazi put od tri stupnja niz nepce da na trećem lupnuo Lo. Li.Ta.
Ujutro je bila Lo, naprosto Lo, sto četrdeset osam centimetara visoka s jednom čarapom na nozi. U hlačama je bila Lola.U školi je bila Dolly.U formularima je bila Dolores. Ali je u mom zagrljaju uvek bila Lolita.
A je li imala prethodnica?
Pa dakako da je imala... Dapače, Lolite ne bi ni bilo da se nisam jednog davnog leta prvi put zaljubio u jednu devojčicu.U jednom kraljevstvu kraj mora (gotovo kao u Poea).
A kad je to bilo ?
Otprilike isto toliko godina pre nego što se Lolita rodila koliko je meni toga leta bilo leta. Uvek se možete pouzdati u ubicu da će pisati kitnjastim stilom.
Poštovane gospođe i gospodo porotnici! Izložak broj jedan prikazuje ono na čemu su toliko zavideli Edgarovi serafi-neupućeni,priprosti serafi prekrasnih krila... Pogledajte malo taj splet trnja-"
( Lolita )

 


I zato nije nikakvo čudo što sam u Evropi, kad sam odrastao,vodio čudovišan dvostruk život. Održavao sam takozvane normalne odnose sa zemaljskim ženama kojima su dojke nalik na bundeve ili kruške, a u sebi sam sagorevao u paklenskoj peći određene pohote što ju je u meni budila svaka nimfica koja bi prošla pored mene, a kojoj se ja, kao kukavica koja poštuje zakone, nisam usudio pristupiti. Glomazne ljudske ženke koje sam smeo milovati služile su mi samo kao palijativ. Sklon sam verovati da su osećaji koje sam crpeo iz prirodnog bludničenja bili manje-više isti kao osećaji koji obuzimaju normalne velike muškarce kad opšte s normalnim velikim ženama u onom uobičajenom ritmu od kojeg se potresa svet; ali je nevolja u tome što se toj gospodi nije dogodilo, kao što se dogodilo meni, da okuse neuporedivo veće blaženstvo.

( Lolita)
_____________________________________________ 

Only cover I've seen for this book that doesn't directly deal with Lolita herself (except symbolically).:
 
 
Hiljadu lica Lolite


U New Yorku je izdana knjiga Lolita – istorija devojke s omota knjige: roman Vladimira Nabokova u umetnosti i dizajnu (Lolita — The Story of a Cover Girl: Vladimir Nabokov’s Novel in Art and Design). 80 dizajnera izreklo je svoje mišljenje kako bi trebao izgledati idealni omot Lolite. Sastavljač albuma, proučavatelj Nabokova Jurij Leving, proanalizirao je poluvekovnu istoriju knjige i njene vizualne reprezentacije.


  


Nabokov je bio jako strog prema vizuelnoj umetnosti. Šta je za njega bilo glavno na slici, filmu?
Bio je učenik genijalnog Dobužinskog, iako ne i najmarljiviji. Nije podnosio apstraktnu umetnost. Salvadora Dalija jednom je nazvao blizancem Normana Rockwella kojeg su u detinjstvu kidnapovali Cigani. U zreloj dobi obožavao je stripove. Od filmova najviše je voleo komedije, a u privatnim razgovorima nije se najpozitivnije izjašnjavao oko ekranizacije Lolite Stanleya Kubricka. Govorio je da je film snimljen „očima putnika koji leži u kolima hitne pomoći“. Međutim, na marketinški trik, koji se sastojao u crtanju devojčica u izazovnim pozama, gledao je kao na neizbežno zlo koje će pomoći uspešnoj prodaji knjige. A u književnom marketingu niko se nije mogao meriti s
Nabokovom.
 

 

Šta je Nabokov mislio o pokušajima „vizualizacije“ njegovog teksta? Nije li smatrao da omot Lolite svodi taj genijalan roman na jednu-jedinstvenu temu, na seks?
 
Nabokov je bio kategorički protiv prikazivanja mladih gospođica na omotima. No prema nimficama odnosio se s određenom dozom popustljivosti. Zabavljalo ga je francusko izdanje Gallimarda u mekom uvezu – s prednje strane gleda nas devojčica sa svetlosmeđim kikicama, a sa stražnje strane vidimo njen zatiljak, razdeljak i te dve kike. Na taj način kao da se tekst romana nalazi u glavi glavne junakinje.


 
Šta su ilustratori napravili kako bi istaknuli da se radi upravo o dečjoj seksualnosti, a ne o seksualnosti uopšte?

Samo na američkom kontinentu Lolita se u proseku prodaje po 50 hiljada primeraka svake godine. Roman će privlačiti čitatelja nezavisno o tome kakva se slika nalazi na njegovim koricama. Zbog toga su aluzije na dečiju seksualnost sa zdrobljenim bombonima i ružom za usne pre danak konvencionalnosti. Izvanredan primer su ilustracije za Nabokovljeva dela u Playboyu.

 
                                                                              
U 60-im uredništvo je od Roberta Parkera i Rolanda Ginzela naručilo ilustracije za prevode romana Očaj i Uhoda, a također za odlomke iz romana Ada. Postoje i kritička mišljenja Nabokova o tim ilustracijama. U jednom od telegrama očitao je bukvicu umetniku za nerealističan prikaz poprsja Ade, rekavši mu da uzme instrukcije iz anatomije. A prikaz dva ljubavnika koji se ljube strasno u noći nazvao je „dvema odvratnim žabama“.

Vladimir Nabokov Lolita - Literature Poster Literature Art Print Book Art Classic Literature Decor - Multiple Sizes

Zanimljiv slučaj dogodio se s radom poznatog dizajnera Johna Galla koji je naručila respektabilna izdavačka kuća Random House. Isprva je Gall u krupni plan stavio ženske usne u vertikalnoj poziciji na omot Lolite, te na taj način dao slici, koja istovremeno podseća na usta i genitalije, snažnu dvoznačnost. Reakcije na taj odvažni postupak su bile suprotne; jedan od urednika je pomahnitao od besa, a drugi je zamolio umetnika da mu napravi kopiju te ju je uokvirio. Na kraju je knjiga bila objavljena s tim istim usnama, ali u horizontalnoj reprodukciji.

  


Šta mislite o ruskim omotima?


U većini slučajeva to su sekundarni uzorci koji upotrebljavaju već postojeće slike: klasična dela slikarstva, atraktivne nimfice, fragmenti reklamnih plakata. Posebna kategorija ruskih omota su jednostavni isečci iz holivudskih filmova. Recimo, krajem prošlog veka, kad je bila izuzetno popularna druga ekranizacija Nabokovljeva romana (film Adriana Lynea), izašlo je barem šest ruskih izdanja s licima glumaca Jeremya Ironsa i Dominique Swain. Uzgred rečeno, film Lynea nije uspeo u Americi, jer je neposredno pre Kongres SAD-a donio zakon o sprečavanju dečije pornografije, pa su se distributeri uplašili. A u Jeljcinovoj Rusiji distributeri se nisu imali čega plašiti.


 


.:

Predstava ruskih izdavača o Loliti odgovara rečenici Sergeja Dovlatova koji je Nabokovljevu junakinju nazvao „tipičnom ruskog gospođicom“. Prikazivali su je i kao devojku u mornarskoj bluzi i na pozadini ruskih breza. Bilo je i neobičnih događaja: izdanje Lolite iz 1997. (u seriji Ruska ljubavna proza XX. veka) koristi očaravajući profil devojke – fragment s postera iz sredine prošlog veka koji reklamira muške okovratnike. Na omotu se vidi samo istrgnuta iz konteksta ženska glava, ali u originalnoj verziji njen tvorac Joseph Leyendecker stavlja fokus na muškarcu koji stoji iza devojke. Naime, umetnik je bio homoseksualac.

Lolita:

 
Od neadekvatnih omota ne možemo ignorisati devojku s platna Gustava Klimta, odrezanu do kolena i s logom izdavačke kuće „Eksmo“ među njezinim preponama. Potom je nemoguće zamisliti da bi jedna zapadna izdavačka kuća stavila na stražnju koricu knjige obnaženu devojčicu kako se  to dopustila moskovska izdavačka kuća Tf-Progress. To nije stilizacija ni crtež, nego savremena fotografija konkretne maloletne gole devojčice koja prenosi percepciju romana u potpuno drugi registar.



Dobar omot je pokušaj zajedničkog stvaranja, on mora biti upečatljiva i originalna interpretacija. No što je roman složeniji, teže je umetniku u ograničenoj formi istovremeno izraziti glavnu ideju dela i proizvesti umetničku gestu. Naravno, ne sme se pri tom zaboraviti da se mora ispuniti želja izdavača i kupca u uslovima surove konkurencije. Lolita je složeno delo zato što nas tera da izrazimo svoj stav u odnosu na glavne junake, da prevladamo estetsku privlačnost teksta te se snađemo u etičkom labirintu
(prema kome gajimo vise simpatia – Loliti ili Humbertu? ; ko je koga prvi zaveo?; šta napraviti s otrcanim svetom puritanske Amerike 50-ih godina?).



 


Нема коментара:

Постави коментар