понедељак, 10. март 2014.

"Bitcoin" i varvarstvo






Paul Krugman: Na delu je pohod u vreme kada je novac označavao nešto što zvecka u novčaniku. Zbog toga kopamo put za povratak u 17. vek.

Bits and Barbarism





Ovo je priča o tri novčane jame. Kao i priča o monetarnom nazadovanju - o neobičnoj rešenosti mnogih ljudi da preokrenu viševekovni progres. Prva novčana jama je prava jama - površinski kop rudnika Porgera u Papui Novoj Gvineji, jednom od najvećih svetskih proizvođača zlata. Ovaj rudnik ima užasnu reputaciju kršenja ljudskih prava (silovanja, premlaćivanja i ubistava od strane obezbeđenja) i štete po životnu sredinu (ogromna količina potencijalno otrovne jalovine koja se izbacuje u obližnju reku). Ali cena zlata, iako je pala od nedavnog rekorda, još uvek je tri puta veća nego pre deset godina, pa ljudi moraju da kopaju.

Druga novčana jama je mnogo čudnija: reč je o rudniku bitkoina u islandskoj opštini Rejkensbajr. Bitkoin je digitalna valuta koja ima vrednost jer... pa, teško je reći tačno zašto, ali zasad ljudi hoće da je kupuju jer veruju da će i drugi hteti da je kupe. To je, po prirodi stvari, neka vrsta virtuelnog zlata. I poput zlata može da se kopa: možete da 
Zagovornici zlata će vam reći da papirni novac štampaju države, a njima se ne može verovati da neće obezvrediti svoju valutu. Čudno je, međutim, što je pored svih priča o obezvređivanju valute sve teže pronaći primer ove prakse
stvorite nove bitkoine, ali samo rešavanjem vrlo složenih matematičkih problema koji zahtevaju jake računare i mnogo struje za njihovo napajanje.

Tako dolazimo do ove lokacije na Islandu, koja ima jeftinu struju od hidroenergije i mnogo hladnog vazduha za hlađenje tih zahuktalih mašina. Ali i čak i tada, mnogo se pravih resursa troši na kreiranje 
virtuelnih proizvoda koji nemaju jasnu upotrebu vrednost. Treća novčana jama je hipotetička. Godine 1936, ekonomista Džon Mejnard Kejns je tvrdio da je za obnovu pune zaposlenosti neophodno povećati državnu potrošnju. Ali i tada je, kao i sada, postojao snažan politički otpor takvim predlozima. Zato je Kejns u 
šali predložio drugo rešenje: neka država zakopa novac u napuštene rudnike pa neka pusti privatni sektor da ga o svom trošku otkopava. Bilo bi bolje, priznao je, kad bi država gradila puteve, pristaništa i druge korisne stvari - ali čak bi i potpuno beskorisna potrošnja obezbedila ekonomiji preko potreban podsticaj.
Pametna stvar - ali Kejns se nije ovde zaustavio. Kasnije je ukazao da stvarna aktivnost kopanja 
zlata umnogome podseća na njegov misaoni eksperiment. Kopači zlata su davali sve od sebe da iskopaju gotovinu iz zemlje, iako se neograničena količina gotovine mogla stvoriti praktično bez troškova u štampariji. I čim je zlato iskopano, njegov veliki deo je ponovo deponovan na lokacijama poput trezora Banke federalnih rezervi u Njujorku, gde stotine hiljada zlatnih poluga čami ne radeći ništa.
Kejns bi se, čini mi se, podrugljivo nasmejao da čuje koliko se malo promenilo za poslednje tri generacije. Državna potrošnja za borbu protiv nezaposlenosti još uvek je anatema; rudari još uvek skrnave prirodu da bi uvećali zaludne hrpe zlata. (Kejns je zlatni standard nazivao "varvarskom relikvijom".) Bitkoin samo čini ovaj vic još smešnijim. Zlato, na kraju krajeva, makar ima neku praktičnu primenu, na primer za ispunjavanje šupljih zuba, ali sada trošimo resurse na stvaranje "virtuelnog zlata" koji se sastoji od pukog niza numeričkih znakova.


Međutim, pretpostavljam da bi Adama Smita sve ovo uplašilo. Smita često tretiraju kao konzervativnog sveca, i on je zaista bio prvi zagovornik slobodnog tržišta. Međutim, retko se pominje da se takođe jako zalagao i za regulaciju banaka - i da je bio autor čuvenog hvalospeva papirnom novcu. Razumeo je da novac služi tome da olakša trgovinu, i da nije izvor nacionalnog prosperiteta - a papirni novac, tvrdio je on, omogućava da se trgovina odvija bez gomilanja ogromnog nacionalnog bogatstva u "mrtvim zalihama" srebra i zlata. Zašto onda razaramo planine Papue Nove Gvineje radi gomilanja naših mrtvih zaliha zlata i, što je još bizarnije, puštamo moćne računare da rade danonoćno radi gomilanja zaliha brojki?
_______________________
Čak i na globalnom planu,
epizode zaista visoke inflacije
postale su retke.
Međutim, hiperinflacija
ostaje večito strašilo
_______________________


Zagovornici zlata će vam reći da papirni novac štampaju države, a njima se ne može verovati da neće obezvrediti svoju valutu. Čudno je, međutim, što je pored svih priča o obezvređivanju valute sve teže pronaći primer ove prakse. Ne samo što je, nakon tolikih godina priče o divljoj inflaciji, inflacija u razvijenim zemljama očigledno preniska, a ne previsoka. Čak i na globalnom planu, epizode zaista visoke inflacije postale su retke. Međutim, hiperinflacija ostaje večito strašilo.
Izgleda da bitkoin crpi svoju popularnost iz manje-više istih izvora, a tu je i dodatno osećanje da je to visokotehnološka i algoritamska stvar, pa onda mora da je deo talasa budućnosti.
Ali ne dozvolite da vas ove perle i šljokice zavaraju. Stvar je u tome da je na delu odlučan pohod u vreme kada je novac označavao nešto što zvecka u novčaniku. I u tropima i u tundri, mi iz nekog razloga kopamo put za povratak u 17. vek.
                                                             arhiva - EKONOMIJA
                                                             Bitkoin - opasnost po birokratiju

 
 

Нема коментара:

Постави коментар