понедељак, 30. септембар 2013.

Tajna trećeg radijacionog pojasa oko zemlje



Model trećeg radijacionog pojasa oko Zemlje (crveno). Radijacioni pojasi su slojevi naelektrisanih čestica koji kruže oko naše planete. Na okupu ih drži Zemljino magnetno polje. Izvor: Jurij Špric, Adam Kelerman, Dmitrij Subotin / UCLA.
 
 
autor :  Jekaterina Turiševa
izvor: Ruska reč

     Međunarodni tim fizičara, na čelu sa profesorom Jurijem Špricom sa ruskog Skolkovskog instituta za nauku i tehnologiju (Skolteh), napravio je veliki korak u fundamentalnoj fizici rasvetlivši tajnu porekla takozvanog trećeg radijacionog pojasa oko Zemlje, što je bila prvorazredna naučna tema u prethodnih godinu dana. U ekskluzivnom intervjuu za „Rusku reč“ profesor Špric objašnjava važnost ovog otkrića.

                                         

Van Alanove sonde na kojima je smešten Relativistic Electron Proton Telescope (REPT)-pomoću kog je otkriveno treće područje “zarobljene” radijacije koja okružuje naš planet

INTERVJU

RR: G. Špric, koji je značaj otkrivenog modela za fundamentalnu nauku? Da li je on ustanovio potpuno nov ugao gledanja na radijacione pojaseve oko Zemlje?
 
Jurij Špric:

Otkrili smo da ultrarelativističke elektrone pokreću vrlo različiti fizički procesi. Posmatrano iz ugla fizike radijacionih pojaseva, to znači da smo otkrili potpuno novu populaciju čestica koje koegzistriraju unutar običnih radijacionih pojaseva, ali se odlikuju drugačijim prostornim i vremenskim strukturama.
RR:Na koji način treći radijacioni pojas oko naše planete može da utiče na satelite i ostalu kosmičku opremu? Da li najnoviji rezultati Vašeg istraživanja mogu da se primene na satelitsku tehniku?
Jurij Špric: Energetske čestice su sposobne da prodru kroz skoro svaku zaštitnu oblogu. Mogu da oštete minijaturne delove satelitske elektronike i da izazovu nepravilnosti ili potpuno otkazivanje vitalnih podsistema na satelitima. U prošlosti smo smatrali da sve energije iznad određenog nivoa imaju isti model ponašanja. Sada znamo da za ultrarelativističke čestice to ne važi. Ovo saznanje će nam pomoći da razvijemo bolje načine za zaštitu satelita.

Evo i primera: ukoliko pravite vozilo za kretanje po Antarktiku, ono neće biti isto kao automobil predviđen za vožnju po Los Anđelesu, koga odlikuje umerena klima. Poznavanje i razumevanje okoline od suštinskog je značaja za konstruisanje bezbednih i pouzdanih vozila. Terenska vozila za Antarktik napravljena su da zadovolje potpuno druge zahteve od onih koji važe za losanđeleske kabriolete: moraju da budu visokopodna, da imaju izdržljivu bateriju i dobar sistem za grejanje – svakako im nije potreban pokretan krov i klima uređaj.

RR: Kakvu praktičnu primenu može da ima Vaše istraživanje?

Jurij Špric:

Ova studija može da pomogne i u unapređenju zaštite kosmonauta. Drugi potencijalni način primene je u oblasti nuklearne energije. Zemljina magnetosfera je izvanredna prirodna laboratorija gde se mogu proučavati brojni fizički procesi. Slični procesi mogu da se odvijaju i u laboratorijama na zemlji, što može da pomogne naučnicima koji proučavaju plazmu u laboratorijskim uslovima i istražuju mogućnost dobijanja energije iz nuklearne fuzije.

Takvi procesi mogu da se jave i na Jupiteru ili Saturnu, što će biti od velikog značaja kada se budu planirali pohodi ka udaljenim delovima Sunčevog sistema.

RR:Ko su bili članovi međunarodnog istraživačkog tima na čijem ste čelu bili? Koja zemlja ima najviše prava da ovo otkriće smatra svojim?

Jurij Špric: 
Naš tim je imao raznolik i međunarodni karakter. Smatram da sve institucije koje su bile uključene u ovaj istraživanje imaju pravo da se smatraju zaslužnim za realizaciju projekta. Prvi na listi je Skolteh, moja matična organizacija, ali je veliki i naporan deo posla obavljen na Kalifornijskom univerzitetu u Los Anđelesu (UCLA), dok su izuzetno važni podaci dobijeni na Univerzitetu Alberte i Univerzitetu Kolorada. Obim savremenih istraživačkih projekata zahteva saradnju i zajednički rad više institucija – ne možemo sve da postignemo samo u jednoj. Za Skolteh će međunarodna saradnja i ubuduće biti veoma značajna.



Inograd Skolkovo će biti izgrađen blizu istoimenog sela, dva kilometra zapadno od Moskovske kružne magistrale (MKAD). Na 370 hektara (u budućnosti možda i više) živeće i radiće oko 40 hiljada ljudi. U gradu će postojati pet sektora, posvećenih biotehnologiji, energetici, informatici, kosmičkim i nuklearnim tehnologija

RR: Vi ste gostujući profesor na Masačusetskom tehnološkom institutu (MIT) i saradnik ste Kalifornijskog univerziteta u Los Anđelesu. Da li MIT ima neke zajedničke istraživačke projekte sa Rusijom? Na kom projektu ste sada angažovani?

Jurij Špric: 

Trenutno radim sa inženjerima MIT-a na proučavanju efekata kosmičke radijacije na satelite i na brojnim drugim projektima. Mihail Dobinde, moj student sa Skolteha, istražuje kako zračenje utiče na ljude tokom dugotrajnih kosmičkih letova. Na primer, on želi da otkrije koji je najbolji period tokom solarnog ciklusa za putovanje do Marsa i da utvrdi da li možemo biti sigurni da će kosmonauti biti bezbedni na tom putu. Jedan od mojih saradnika je i Tatjana Podladčikova. Trenutno je na postdoktorskim studijama na Skoltehu i radi na stvaranju modela koji u realnom vremenu treba da predviti uslove u kosmičkom okruženju na osnovu parametara solarnog vetra, dobijenih od više satelita istovremeno u realnom vremenu. Ovaj model će pomoći operatorima telekomunikacionih satelita da bolje razumeju dejstva kosmičkih uticaja i da od njih zaštite satelitsku opremu. Kao vodeći istraživač UCLA radim na projektu izgradnje satelita „Lomonosov“ u saradnji sa Naučno-istraživačkim institutom za nuklearnu fiziku „D.V. Skobeljcin“ u sastavu Moskovskog državnog univerziteta „Lomonosov“. Zadatak ovog satelita je posmatranje čestica širokog opsega energije. Na osnovu toga moći ćemo bolje da proučimo i kvantifikujemo gubitak tih čestica u atmosferi. To takođe može da pomogne u razvoju aktivnih mehanizama za uklanjanje rizičnog kosmičkog otpada.


Jurij Špric proučava dinamiku populacija energetskih čestica. Veliki deo njegovog dosadašnjeg profesionalnog angažmana bio je posvećen istraživanju, predviđanju i eliminisanju rizika u kosmičkim misijama. Članke o njegovim najznačajnijim rezultatima objavljivali su National Geographic, Forbes i New Scientist. Radio je kao vodeći istraživač na 15 projekata finansiranih od strane američkih institucija poput Nacionalne vazduhoplovne i svemirske administracije (NASA), Nacionalne naučne fondacije (NSF), Istraživačke laboratorije vazduhoplovnih snag(AFRL) i Kancelarije predsednika Univerziteta Kalifornije (UCOPa 

Tekst objavljujemo uz zvaničnu dozvolu portala Ruska reč

Нема коментара:

Постави коментар