петак, 30. новембар 2012.

Odiseja






Varijacija na temu Bajagine pesme


Sećaš li se
onog dana,
one kobne godine,
kad' nas početkom januara,
iznenadi proleće.


Sećaš li se,
bio si posebno raspoložen
i, kako posle reče,
preko mere otvoren.

Rešio si, čvrsto,
da me obuzmeš,
rešila sam, čvrsto,
da se oduzmem.


Odlukom da ne budeš zakopčan
postao si,
brže neg' što htedoh,
poguban.

Brže neg' što htedoh,
popucaše spone razuma,
rasu se beskrajem logika.
Sačeka me onaj problem večiti,
što ga samo jedno može izlečiti.

Ti koji si sve znao
odjednom ne znade.
Ti koji si bio hrabar
posta uplašen.

Zabrinu te:
kako problem sprečiti.

Razmišljajući pogubi i ti logiku,
izgubi kompletnu taktiku.
Zateče i tebe problem večiti,
pa pitanje posta kako se izlečiti.


I sada....

Čim otvorimo oči
sve odmah se zna,
oboje smo
u oblaku belom,
daleko od tla.

Čim otvorimo oči,
daleko od sna.
sve više žudimo za
obalama Itake
i Odiseje kraj.

Ako pukne jedro
To nas neće sprečiti.
sada znamo šta nas može izlečiti.







1 коментар:

Анониман је рекао...

"Neke iluzije imaju šansu da postanu stvarnost!"
Sumnjiva si ti meni.
Z.

Постави коментар