понедељак, 7. новембар 2011.

Olav Velthius, umetnost i ekonomija


Osnovni pojmovi kreativne ekonomije

Dugo su umetnost i ekonomija interpretirane kao suprotstavljene sfere. Ovo je, u stvari, manifestacija još značajnije podeljenosti na „sveto i profano“ čime se bavio Dirkem /Emile Durkheim/ u delu „Osnovni oblici religijskog života“. Do ove podele u humanističkim naukama došlo je kada su kritičari umetnosti i istoričari umetnosti ustvrdili da je umetnost iznad „toka života“ te da umetnik mora da se povuče sa „kapitalističkog tržišta“. Drugi, kao filozof Frankfurtske škole, Adorno /Theodor Adorno/, upotrebljavali su termin „kulturna industrija“ da ukažu na kontaminirajući efekat koji ekonomija ima na umetnost: tržišna razmena quid pro quo degradira vrednost umetnosti, guši kritičke sposobnosti i otuđuje umetnika od njegovog posla, rada, kao i publike.

Drugim rečima, identitet umetnosti u smislu ekonomije bio je puritanski definisan, čak negativno. Dominantni tokovi u humanističkim naukama poput konzervativizma, kao i kritičari podržavali su perspektivu onoga što je sociolog Viviana Zelizer nazvala „neprijateljski svet“. Takva perspektiva nastala je zahvaljujući neoklasičnim ekonomistima koji su, proučavajući svet umetnosti, izneli argumente o tome da su proizvođači i potrošači, poput svih drugih ekonomskih aktera motivisani ličnim interesima; da umetničko tržište efikasno alocira oskudne resurse poput talenta i da je savršeno predstavljeno cenama na tržištu.

Obe perspektive smatraju se „neutemeljenim“ da bi se kao koncepti upotrebljavali izvan ekonomske sociologije, sve dok ne poštuju socijalni i kulturni kontekst u kojem se umetnost proizvodi, distribuira i konzumira. Ova perspektiva, pak, suprotstavljena je sociologiji umetnosti, jer se bavi ekonomskim aspektom umetnosti u okviru ekonomske sociologije. Zaista, treba pomenuti da je veliki broj autora ekonomske sociologije poput Vajta /Harrison White/, Di Mađa /Paul Di Maggio/, Burdijea /Pierre Bourdieu/, uključilo umetnost u svoja istraživanja. Odavde mogu biti izdvojeni različiti doprinosi, iako su svi u suštini povezani.

Pre svega, postoje različiti načini proizvodnje, distribucije i konzumiranja umetnosti, istorijski posmatrano. Na primer: iz marksističke perspektive, Arnold Hauser je u XVII veku smatrao daje sistem provizija sa jakim, direktnim uticajem pokrovitelja umetnosti otvorio put ka „besplatnom“ i anonimnom tržištu umetnosti. U XIX veku, Harrison i Cynthia White bavili su se time što je vrednovanje u umetnosti skrenulo sa pojedinačnih platna na karijere umetnika; istovremeno, sistem podrške umetnika od strane umetničkih akademija se gasio, da bi ga zatim preuzeli trgovci umetninama usaglašenim naporima sa umetničkom kritikom.

Drugo, perspektiva takozvane „proizvodnje kulture“ zaslužna je za uvođenje umetnosti, uključujući i njen ekonomski aspekt u agendu socioloških istraživanja. Ovo je inicirao '70-ih godina sociolog Peterson /Richard Peterson/. Koristeći ovaj pristup, on je analizirao način na koji strukture i procesi u okviru kulturnih industrija omogućavaju i podstiču proizvodnju kulturnih dobara, čak i utiču na njihov sadržaj. U skorije vreme, Peterson je pokazao da način konzumiranja umetnosti postaje sve više „omnivorski“ što je u suprotnosti sa široko rasprostranjenim mišljenjem da dominira ukus elite.

Treće, Pjer Burdije postavio je temelje tržišta simboličkih dobara, poput umetnosti, u polje moći. To znači da sukob različitih estetika na tržištu je u stvari transformisani klasni sukob. Takođe, negacija ekonomije koja preovlađuje na nekim od ovih tržišta je, u stvari, sredstvo akumuliranja simboličkog kapitala. Ova forma kapitala sastoji se u mogućnosti „da se nešto imenuje“ i posedovanju moći koncentrisanja kulturnih dobara koja na duge staze mogu biti konvertovana u ekonomski kapital.

Četvrti doprinos je primena perspektive socijalnog konstruktivizma i institucionalizma na intersektorsko polje umetnosti i ekonomije. Ovaj doprinos prvo prepoznaje umetnost i ekonomiju kao društveno konstruisane kategorije, a drugo da polje umetnosti i polje ekonomije funkcionišu prema različitim institucionalno uspostavljenim logikama: Logika umetnosti od XIX veka na ovamo je kvalitativnog karaktera i razvija se u vezi sa stvaranjem simbola, ekspresivnih ili imaginativnih dobara; logika kapitala usmerena je na akumulaciju, merljivost i komodificiranje ljudskih aktivnosti. Zbog ovoga ne iznenađuje da tržište umetnosti pojačava institucionalni sukob u situacijama kada su uključene logike oba sektora. Za razliku od perspektive koju podrazumeva „neprijateljski svet“, ovo ne podrazumeva da je „kontaminacija“ neizbežna. Mulen /Raymonde Moulin/, Platner /Stuart Platnner/ i Olav Velthuis između ostalih, usmerili su svoja etnografska istraživanja umetničkog tržišta na ulogu trgovaca umetninama i ostalih posrednika prilikom oglašavanja umetnosti. Ove studije pokazale su da se umetnička i ekonomska vrednost konstruišu istovremeno na oba polja.

Skoriji razvoj, nastavlja preispitivanje odnosa umetnosti i ekonomije. Sa jedne strane, zbog dijapazona faktora među kojima su ekspanzija kulturnih industrija, ekonomija kao tema umetničkih radova, kraj podele na visoku i masovnu umetnost, ekonomski modeli i stanovišta u okviru umetnosti dobijaju značaj. S druge strane, „komercijalizacija“ umetnosti koja je ranije okupirala humanističke nauke, pronašla je pandan u „kulturnom zaokretu“ u okviru ekonomije. Autori poput Rifkina /Jeremy Rifkin/ tvrde da postmoderna ekonomija funkcioniše prema kvalitativnoj pre nego kvantitativnoj logici. Proizvodeći kulturne izraze, ona počiva na teatralnim metaforama i smatra da kultura treba da bude osnovno sredstvo kreativnog i inovativnog biznisa. Ako se razvoj nastavi, otvorenost za debatu je samo jedna od posledica koja se može javiti na institucionalnom i organizacionom nivou, kao i kako preoblikuju odnos umetnosti i ekonomije.
Olav Velthius
 
Tekst preuzet iz: International Encyclopedia of Economic Sociology, Jens Beckert & Milan Zaforovski, Routledge, Oxon 2011.
Prevod i obrada K. Milenković


 
 
________________________________________________________________________________________
 
 

                                                                       ARHIVA
                                                                   EKONOMIJA  
                                                    Religija ~ ekonomija ~ umetnost (flamanska)

                                                         
                                                               
 

Нема коментара:

Постави коментар